Tebi pisem...tebi,koji nikada neces znati...

Posveceno njemu,koji mi je pokazao da ljubav ipak postoji,sretna ili kao kod nas nesretna...Nadam se da ce vam se blog svidjeti.CITAJTE I KOMENTARISITE ;)

22.09.2007.

Sa ljubavi se skidam

Sam vam naslov govori sve.Pokusavam,ali je tesko...

Ne mogu prihvatiti da nismo uspjeli.Ali opet moram...

Bila je to ljubav od koje sam ja umirala,oboljela...ali nije mu znacilo nista.

Ma samo jedan izlazak jos...Da mu kazem da NE MOGU VISE bez  njega,neka ide sve dovraga.

Da mu kaze da ga volim najvise na svijetu,da se molim za njega da bude sretan i zdrav bilo gdje i bilo kad,bilo s kim,da ce uvijek imati podrsku u meni,pomoc,iskrenog prijatelja koji pomaze aa nista ne trazi osim jednog sata s njim.Samo da mu kazem,i odem,nestanem,...

Pa ljudi moji zar je to previse sto trazim,JEDAN SAT,JEDNA MINUTA,JEDNA PORUKA...

Dajte mi savjet...slomila sam bezbroj muskih srca,a onda dosao on i sve mi vratio.

U svima trazim njega...KAKO I STA DALJE?

Nikada ne bih uplakanih ociju molila,on ne zna koliko ga volim,ne zna nista...

Ne mogu vise s njim stupiti u kontakt,jer imam ponos.

Ne mog vise ni pokusati s drugim momkom.SVI MI SE GADE.Drugi mi pricaju o njoj,plavokosi,da je lijepa,da je ona mene zamijenila...

Ne znam...

I jedna molitva prije spavanja:

Boze,cuvaj tog momka.Nek mu istina postane put,sreca vjerni pratilac,ljubav snaga,suze smijeh,sve boli proslos, a MOJE SLOMLJENO SRCE NEKA GA PRATI,DA NIKADA NE ZABORAVI I DA JEDNOM SVE SAZNA I OSJETI AKO IMA DUSE I SRCA!!!

                                   With love

                                                  ALISA

 

03.09.2007.

Moja poruka njemu

SPREMNA SAM NA SVE.

OPET CU DA SLIJEPO VJERUJEM U NAS OBOJE.

ZELIM DA ZIVIM JOS JEDAN SAN,TI SI MI SVE,TI SI MOJ SPAS...

PRIZNAJEM TI DA SI SVE,MOZDA I VISE NEG STO MI TREBA,DA SI MOJA BESMISLENA RIJEC KOJU PISEM NA LIST,DA SI MOJA PATNJA,MOJA BOL,MOJ PAD,MOJE SVE..MOJA MRZNJA..MOJ POVRATAK U NAJBOLJE DOBA…

OVE SUZE SE UPIJAJU U PAPIR,OVE USNE SE SPAJAJU U JEDNU RIJEC,U JEDNO IME,U JEDNU ZELJU,OVE SUZE KLIZE NIZ VRELE OBRAZE,OVA DUSA ZOVE TEBE,OVO SRCE..NE POSTOJI,OVAJ PUT NE POSTOJI,TO JE SAMO ZASTITA OD LOMA…
ZELIM DA ME VRATIS U ZIVOT,ZELIM DA NA TRENUTAK OPET IMAM SVE,ZELIM DA NA TRENUTAK OPET BUDEM SRETNA,OKRUZENA PRIJATELJIMA,ISTINOM….ZATIM MI PRODAJ JOS KOJU LAZ,SAMO DA TE IMAM JOS UZ SEBE…ZAVARAJ ME SVOJIM SAVRSENSTVOM,ONDA OTKRIJ STRASNU ISTINU,RAZOTKRIJ PRLJAVU IGRU,SLOMIJ ME,ODUZMI MI SVE,AL VRIJEDILO JE...
NIKAD NE BIH PRISTALA DA SE ZABAVLJAM S TOBOM,ZNAJ NASLA SAM ZAMJENU.
KAZU,BOLJI OD TEBE JE ON,IAKO SI TI MENI NEZAMJENJIV,NAPONOVLJIV.
HAJDE,POZELI NAM SRECU,DIGNI CASU U VIS I RECI:
"OVO JE ZA MOJU MALU,OVO JE ZA NJU.HVALA JOJ ZA SVU LJUBAV,PODRSKU,STO SE BORILA PROTIV CITAVOG SVIJETA ZA MENE,BRANILA ME,MOJA ZASTITNICA,MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ,JEDINA KOJA ME JE ISKRENO VOLJELA.HVALA JOJ I NEKA MI OPROSTI SVE STO SAM JOJ RADIO.AKO NE MOZE  MI OPROSTITI,RAZUMIJEM,NIKO TO NE BI OPROSTIO.TO STO SAM JE KRIVIO PRED SVIMA,A ONA NIJE BILA KRIVA...BUDI SRETNA I  TI MALO,ZASLUZILA SI NAKON 5 GODINA BOLI I SUZA SVAKI DAN..."
HEHEHEH...STVAR JE DRAGI MOJ,STO SI TOLIKO SKRT,BOLESNO NEZAHVALAN,POTPUNO SLIJEP I NIKADA NISI BIO SVJESTAN, NITI CES BITI , MOJE ZRTVE...
03.09.2007.

Nastavak -5-

Posto se puno toga desavalo izmedu nas tokom godina,napisat cu jedan post ukratko.

 

Nakon toga on je i dalje trazio mene.

Bar mislim da je tako bilo.

I on je tako pokazivao.

Bila sam sretna,jako sretna,ali u glavi su mi odzvanjale rijeci plavokose.

Znala sam da ne smijem i ne mogu graditi srecu na tudjoj nesreci i na tudjim suzama,

Mislila sam da ona njega voli i da je tuzna.

Poslije cu saznati : ONA GA NE VOLI!

A ja,jedna dusa ciste savjesti i cistog srce,nisam mogla dopustiti da nekom drugom predstavljam prepreku za srecu.

Pa makar to znacilo da sam sama sebi prepreka za srecu,da sebi uskracujem hranu za dusu.

Jednog dana dok je on isao prema meni,kad su mi se otvorila nebeska vrata ljubavi,srece i zaovoljstva,odlucila sam sve prekinuti.

Nesvjesno sam rekla da ga ne volim,da mi se ne svidja,da ne zelim ga vise vidjeti.

Slagala sam ga,slagala sam svijet,na trenutak slagala sam sebe,

On me je tuzno pogledao,okrenuo se i otisao svojim putem.

I NIKADA SE NIJE VRATIO SA ONOLIKOM  PAZNJOM.

Heh...Ta bi mi paznja sada spasila zivot,ozdravila me,dala zelju za zivot.

Sljedeci dan vidjela sam ga sa plavokosom.Prosli su pored mene.

Pored tolikog Sarajeva i ljudi,a naletim na njih...

To mi je bila kazna.Otisli su zagrljeni u pravcu koji se mimoilazi od mog zivotnog puta.

Sretali smo se opet nekada.

Nikad vise oni pogledi,osmijeh,rijec.

Neka topla rijec,osmijeh ili bilo sta.

Ponekad je on,nakon toga,krenuo za mnom,krenuo.

Na trenutak bi u njemu vidjela da me opet zeli.

A onda me prijekorno pogleda kao onaj dan kad sam mu to rekla i ode.

Ode njoj...

A sada moje rijeci upucene njemu.Pisem,jer sam u trenutku slabosti,slabosti prema njemu.

U trenutku kad su me ponijela sjecanja i osjecanja.

30.08.2007.

Nastavak -4-

Te noci mi je dao obecanje.

Ne bi mi bilo toliko krivo i zao poslije sto nismo uspjeli,rekla bih on nije bio spreman za vezu,da mi nije dao obecanje.

Takoder,dogovorili smo se da se sljedecu noc nademo.

Dogovor je bio da ja povedem sa sobom prijateljicu,a on ce prijatelja.

Tako je i bilo.Izasla sam sa prijateljicom oko 20.00,a srela sam se s njim oko 21.00.

Nekoliko puta smo prosli jedno pored drugog.

On je pozdravljao.Smjeskao se.

Divno,pomislila sam.

Konacno sreca.

Danima smo se sretali,smjeskali.

Sve je islo polahko,ali napredovalo je.

Sve je licilo na pravu ljubav,sto je i bila sa moje strane.

U tim trenucima,on  je bio voda koja rusi planine,vatra jaca od pakla,sunce koje rastjera oblake,topli dom za napusteno srce...

Jednog dana,sretne me plavokosa.

Bila je s nekom prijateljicom.

Gledala me je pogledom punim prezira,mrznje...

Nakon par dana od tog naseg susreta,poslala je tu prijateljicu,da meni prenese poruku...

Poruka je glasila (u ovom smislu) : "ON je meni sve.Ja njega volim puno.Ostavila sam ga,ali nema niko  pravo da se mijesa u nase odnose...bla bla bla..."

Odlucila sam da se povucem.

Da ga pustim.

Neka ide drugoj biti sve sto meni nije.

 

18.08.2007.

Nastavak -3-

Vjerujte ljudi da nemam vise snage.Imam puno problema,dosta mi je svega.

Ali suzdrzati cu se da vam se ne jadam,nego cu nastaviti pisati gdje sam stala.

I to iskljucivo zbog mojih redovnih citatelja,narocito zbog girlsrules i  ejla.

Jedno vece,moja prijateljica,ona zbog koje smo se upoznali ON i ja,poce ruzne stvari  pricati o njemu.

Govorila mi je svasta,ja sam ostala zatecena na mjestu u tom trenutku.

Sa svakom rjecju koju je izgovorila,sve mi je bio dalji.

Slatku zaljubljenost je zamijenilo gadjenje,samouvjerenost je nestala,osjecala sam se glupo.

Govorila je svasta.

Najgore rijeci o nekome su bile upravo te.

Citavo vece sam sutila.

Primijetila je,da sam se promijenila za tren,da nemam na licu osmijeh,nego strasno razocarenje,bol...

Primijetila  je da sam izgubila vjeru u momke,vjeru u ljubav,vjeru u dobre ljude.

Kad bih mogla vratiti vrijeme,ne bih joj vjerovala,samo bih joj se nasmijala u lice i na indirektan nacin rekla joj da je luda.

Jer je sve bila neistina,poslije ce se saznati...

Ali naivna sam bila...

Dosla sam kuci.Otrcala sam pravo u svoju sobu,preskocila veceru,slucajno udarila brata u letu prema sobi,suzdrzavajuci suze da ih niko ne vidi.

Pa zar on,on,moj san,moja stvarnost,da bude takav kakvim ga je ona opisala...

Nekoliko dana poslije tugovanja i dubokog razocarenja u ljubav i sve vezano za ljubav,izasla sam na net.

Na msnu on je bio on-line.

Pa da,zaboravila sam da sam ga jednom dodala.

Jaavlja se...ja sutim...

Nekoliko noci isto se ponavlja...on mi se obrati,ka nista ne odgovorim...

I jedne veceri,shvatim da ga jos volim,da je  ono bio plast koji je na tren prekrio ljubav...

Ali opet...sumnja da je on takvim kakvim ga "prijateljica" pravi je jos ostala.

I u meni prevagne ljubav.

Odlucim mu odgovoriti.Dugo smo se dopisivali.

Nisam mu nista govorila,da sam cula svasta o njemu.

Dopisivali smo se danima.

Jednu noc isprica mi da mu je srce slomljeno.Pretpostavila sam da je plavokosa u pitanju.

I obeca mi da cemo ON i ja,pokusati sve ispocetka.

Zaboraviti srca koje smo mi slomili i zaboraviti one koji su nama srca slomili.

Da nam niko nista nece moci...

09.08.2007.

Nastavak - 2 -

Sudbina je htjela da se opet sretnemo u jednom kaficu...

Nakon 3 mjeseca pogleda,osmjehivanja,diskretnog upucavanja s njegove strane...

Sjedila sam,kao i obicno,sa svojom rajom,a on sa svojim prijateljima,nema plavokose,sve mi se cinilo da je ona samo stvar proslosti...

Moja prijateljica ga je poznavala,ne licno,nisu se pozdravljali.

Tu noc,on prilazi za nas sto.

Pozdravlja se s mojom prijateljicom,pruza ruku meni i predstavlja se(mada smo tada znali sve jedno o drugom) formalno.

"Onako lijepo i umiljato stvorenje,bez mrvice zlobe se vise nece roditi"-pomislih,dok sam drzala njegovu ruku i gledala ga pravo  u krupne,sjajne oci...

Drzi ruku,ne pusta...

Kada sam primijetila da svi za stolom gledaju cas u mene,cas u njega,slatko se smjeskajuci,brzo povukoh ruku,pogledom preleti preko njegovih mekih usana i pogled spustih ka podu...

Drhtala sam,ubrzano disala,prvi put u zivotu zbog nekoga...

Tek sam tada vidjela sta  znaci biti danima na sedmom nebu.

 

09.08.2007.

Nastavak - 1 -

Proslo je nekoliko dana,nisam ga ponovo vidjela...

Uskoro je postao samo izblijdjela slika idealnog momka.

Umjesto onih slatkih leptirica u stomaku i zelje da jednog dana sjedim uz njega umjesto plavokose djevojke ,u meni su se javljala razmisljanja kako neke djevojke,jednostavno,imaju srece...

Ta razmisljanja nisu se direktno odnosila na tu plavokosu,nego na sve djevojke koje uz sebe imaju momka koji ce ih voljeti,cuvati,biti vjeran i koji se odrice ponekih sebi dragih stvari za dobrobit veze...

Prosla je Nova godina,provela sam je sama(bez momka),ali jako sretna,puno sretnija nego na doceku ove,2007. god.

Napolju  je bilo izuzetno hladno.Ali svejedno sto je hladno uzivala sam u izlascima sa rajom.Pricali smo i nismo obracali paznju na okolni svijet i auta.

Jedno auto,odvuklo mi je paznju.

Stalno ide gore-dole,uz ulicu i niz ulicu,popne se na pjesacku stazu,priblizi nam se,pa ode...Citavu noc tako...

"Ma sta se ovo  *  ushodao,sta mu je?" -bile su rijeci moje drugarice.

Pa to je ON.

Bio je sa prijateljem,bez nje...

Dugo u noc sam razmisljala o njemu...S istim zarom i zanosom.

Dani su prolazili,a on svaku noc isto ponavljao...

Mislila sam da ce proci kao i prvi put,kad mi se svidio,ali ne...potrajalo je...dugooo...jakoooo dugo...

Onda sam mislila da  je ON taj pravi momak za mene,za moju mladost,da djelim s njim sve radosti,i zaljubila se vise nego ikada...

Znate kako zaljubljeni covjek misli da prvi put voli,iako je prije volio, da je to prvi put da istinski voli...Eh,tako sam se ja osjecala...

Vise se nisam pitala sta je bilo sa plavokose djevojke.

Mozda sam bila malo sebicna,ali ovaj put odlucila sam sebe staviti na prvo mjesto....

A  ne kao prije,bojala sam se nekoga povrijediti,vise sam voljela nove rane praviti na srcu,nego stranca povrijediti...

Medjutim...nisam uspjela.

Bila sam povrijedjena kao nikada u zivotu,nisam se ni godinama poslije oporavila.

Ali ne brinite se za mene.

Opravdavala sam se govoreci,da ako ja volim nekoga,ma koliko bezobrazan i bez duse bio,ja cu ga stiti od boli,makar to znacilo da cu ja biti povrijedjena...

Ucite na mojim greskama...ZATO,UVIJEK SEBE STAVITE NA PRVO MJESTO...

                                         nastavit ce se

    

07.08.2007.

Ovdje je sve pocelo...

Pricat cu vam svoju pricu kroz nekoliko postova...

Ovo neka bude pocetak...pocetak moje tame,iako mi se tada nije tako cinilo...

CITAJTE,JER NIKADA NE ZNATE KAKAV VAM PAKAO MOZE DONIJETI JEDAN SLUCAJNI OSMIJEH...

 

Bila je zima,prije nekoliko godina...Moglo bi se reci nisam bila ni djevojcica,niti prava djevojka po godinama.Izgledom,bila sam puno starija.

Bili su zadnji dani prvog polugodista...Profesori su nas pustili sa zadnjeg casa.

Nekoliko meni dragih osoba,mojih prijatelja i prijateljica, i ja otisli smo na kafu...u jedan topli kafic...

Sjedeci tako s njima,uzivajuci u toplom capucinu,pogled mi zaluta tamo negdje,tamo preko jednog stola...

Odjednom nestade sve osim njega...Otkucaje srca cula sam u usima...

Nekoliko njegovih osmijeha i tajanstvenih pogleda bilo je dovoljno da probudi leptirice u stomaku i davno zakovano ledom srce.

Glasna prica moje prijateljice vrati me u stvarnost...

"Alisa,neces vjerovati sta se desilo..." -poce ona neku svoju pricu.

Vratih se u stvarnost,te saslusa njenu pricu koju sam vec 1000 puta cula.

Ovaj put saslusa je sa nekim zadovoljstvom i slatkim osmijehom na usnama...

Bas se pitam zbog cega mi je sve bilo tako slatko,pa cak i najotrivniji otrov,koji me ujede,kad ga ugledah u drustvu plavokose djevojke?

Za istim stolom,preko kojeg me je prije nekoliko trenutaka gledao i slatko se smjesio...

Dosla sam kuci.

Cijeli dan sam se tajanstveno smjesila,izgubila osjecaj za stvarnost.

Bilo mi je potpuno svejedno sto moj mali brat cupa kablove iz mog kompjutera,ili sto je napolju -10.

A ona plavokosa djevojka za stolom...zaboravila sam da postoji...

TO JE MOJA NAJVECA GRESKA...!!!

              ...nastavit ce se...

 

06.08.2007.

Moj prvi post...

Eh,ovo bi kao trebao biti moj prvi post gdje cu se ja predstaviti...Reci cu par rijeci o sebi,pa da predjem na dalje uredjenje bloga.

Zovem se Alisa i imam 17 god.

Necu nista drugo pisati o sebi,nek drugi govore o mojim vrlinama i manama.

Recimo da je moja  najveca mana,slabost prema jednom momku,prema NJEMU.

Sve sto se desilo izmedju nas dvoje,sa svim detaljima,moci cete procitati na ovom mom  blogu...

Prvenstveno,cilj ovog bloga je da se ja bolje osjecam,da mi bude lakse,da sve podijelim sa drugim ljudima,te da jedni drugima  budemo utjeha.

Zato,KOMENTARISITE,sto je moguce vise,ostavljajte svoja misljenja  o meni,mom blogu,mojim osjecajima,o svim pricama.

Takoder,ako zelite, ostavljajte u komentarima svoja osjecanja,price,i sve drugo,da se uvjerim da nisam jedina koja ima ovoliko problema,samo sto jednu osobu voli i sto mu zelim sve najbolje,iskreno i od srca,bez obzira na nasu trenutnu situaciju.

A sto se tice tebe,tebe koji nikada neces znati,znaj,nismo mi jos zavrsili...ne,nismo...cak i ako ovo citas,neces znati da je sva ljubav svijeta,sva mora suza,sve dobre zelje i ovaj skromni,iskreni blog posveceni tebi...

MSN: msn koji sam navela u profilu je lazan,zbog zastite identiteta.Ukoliko,neko zeli da se dopisuje,neka u komentarima ostavi svoj msn i dodat cu ga na svoj pravi msn.

Punooooo pozdrava uz poruku :    CITAJTE I OBAVEZNO KOMENTARISITE...:)

                                                                                                      kiSS 

                                                                                                                       ALISA


Tebi pisem...tebi,koji nikada neces znati...
<< 09/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

stihovi
Jos trazim, trazim usne slicne tvojim
ne mogu osvanuti s bilo kojim
trazim one koje nisu moje
vec godina je kako ti na mene vise ni ne pomislis...

Ja imao sam sve, srecu kraj tebe
bilo mi malo
izgubio sam sve, a trajalo je tren
bez ikoga do samog dna sâm sam stigao


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
10188

Powered by Blogger.ba